autor:

Neki sam dan pošteno posudila s internetski torrenta Boardwalk Empire, prvu sezonu. HD verzija. Sva sretna i ponosna, krenula sam obavijestiti partnera u zločinu. Krenem nabrajati: 20-te, prohibicija, najskuplji pilot u povijesti američke televizije (note to self: nije li zanimljivo kako televizija troši sve više novca na produkciju? Istraži!), Martin Scorsese kao redatelj tog pilota… Nisam dospjela izgovoriti Steve Buscemi, kad je on blenuo u mene i pitao “Tko?” Pa Martin Scorsese, odgovorila sam. Znaš, Redatelj Martin Scorsese. Nije imao pojma. Ali nije imao pojmovog pojma.

Naravno, nije mi najdraže na svijetu što MojZnačajni nema pojma o tome tko je Martin Scorsese i zašto je značajan. A onda je dragi prijatelj jednako postiđeno priznao da njegov dragi ne zna tko je Fadil Hadžić pa smo odlučili popisati sve stvari koje naše značajne polovice ne znaju, a mi ih – iako smo si maštali o partnerima koji dijele našu ljubav prema, recimo, talijanskom realističnom filmu – nekako toleriramo. Samo nam je malo neugodno priznati to u javnosti.

FILMOVI – kad ste odgojeni na KIC-ovom art programu i kad obožavate mađarsku egzistencijalističku dramu ili švedske filmove ceste, činjenica da vam partner ili partnerica obožavaju romantične komedije ili bilo što a da je snimio Steven Segal može biti blago poražavajuća. Pa daj zlato pogledaj ovaj krasan film o djevojci koja ostane trudna, a mama joj je čistačica u javnom wc-u i onda mama prosi da kćer može napraviti abortus, kažemo. (Ovo je stvaran plot jednog mađarskog filma. Nakon gledanja kojeg sam bila spremna sunovratiti se niz prvi prozor). Neću, odgovara vaše zlato. To je depresivno. Naravno da je depresivno, kreće argumentacija, velika umjetnost mora dirati u najdublje slojeve duše yadda yadda yadda. Konačno odustajete kada vaše najdraže odbije pogledati makar prvi sat Sotonskog tanga, a vas proglasi ludima što želite odsjediti kroz preostalih šest i pol sati. Je, odlazak u kino s filmski nekompatibilnom osobom je madrfakr, ali je li stvarno toliko bitno?

GLAZBA – to je već škakljivije područje. Nekompatibilna glazba prevodi se u nekompatibilnost karaktera, a to onda izaziva svakojake nevolje. Zamislimo strastvenu rockericu u paru s, recimo, ljubiteljicom cajki. Neće ići – obostrano. Ili, electrofanatika zaljubljenog u pankera. Često se ni ne okrenete, a već se s dragim ili dragom raspravljate kao što su se nekoć raspravljali klinci na stranicama OK-a: Metalci su najbolji! Pankeri rulaju! Nemate pojma, to vaše je obična buka! Problem se relativno lako riješi: nabavite svatko svoje slušalice i svatko svoj MP3 player. Na duljim putovanjima autom preporučujemo da utočište potražite na radiju. Nekom dovoljno neutralnom.

KNJIGE – mogu li opsesivni čitač i opsesivni nečitač naći nešto zajedničko? Vjerujem da mogu, no neko vrijeme im veza stvarno liči na Bojno polje: knjižnica. Čitač će dati sve od sebe da nečitaču objasni error of his ways, da ga uvjeri da počne čitati jer u knjigama je znanje i bogatstvo i štojaznamštosvene, ali nečitač će vjerojatno igrati zgusnutu obranu i tvrditi – posve točno – da ako je dosad izdržao/la bez stjecanja dioptrije buljenjem u knjige, može i nadalje. I obje strane imaju pravo, a sve dok vam partner nije tupson (a vjerojatno nije) koji ne zna zbrojiti dva i dva, najbolja taktika je položiti oružje.

POLITIKA – mojoj prijateljici je cura glasala za HDZ. Otkrili smo to skroz slučajno: na nekom tulumu gdje se povela rasprava o aktualnoj političkoj situaciji. Prijateljica je gledala u curu potpuno zaprepašteno, cura je bila jednako zaprepaštena našim (i njenim!) šokiranim stavom i nakon omanje svađe, ispaljena je ona jezovita rečenica “razgovarat ćemo doma”. Bez obzira na to koliko deklarativno apolitični bili, nitko nije ravnodušan prema tuđim uvjerenjima, posebno kad je taj netko partner. I ne znam ima li sreće kad su političke opcije nekompatibilne.

Foto: availableimages.com