autor:

Konzumeracija i politizacija Božića, uz zadnjih stotinjak godina forsiranja Djeda Mraza na taj blagdan, iz svijesti su vjernika izbacili pravu poruku slavljenja Isusovog rođenja i života.

Za neke je to događaj koji se zaista dogodio i koji je obilježio zadnjih 2000 godina ljudske povijesti, za druge je to samo legenda, možda i bazirana na stvarnoj osobi, ali nikako povezana s nadnaravnim. No često i jedni i drugi, naročito ovi prvi kojih se to najviše i tiče, zaboravljaju koja je poruka Božića. Darivanje pažnje, pomoći, srca. Ljubav spram bližnjega.

Isus nije radio razliku među ljudima, njemu su svi bili jednako vrijedni i sve ih je zvao ‘Božjom djecom’ i jednako ih je volio. Gledajući osobe danas (ali i kroz povijest) koje se u svakoj mogućoj prilici busaju u prsa svojom vjerom, uglavnom igrokazno zazivlju Boga i svece, nanašaju predimenzionirane svijeće u prvim redovima na hodočašću pred fotoreporterima, sjede u ranije rezerviranim klupama u prva dva reda na misi, isusovo učenje propovijedaju prekriveni zlatom i svilom, stvarno se osjeti potreba za postavljanjem pitanja „Kakve to ima veze s Isusom?. Da li je TO poruka koju je prenosio ljudima?“.

I ove godine će se slušati tisuće propovijedi punih riječi poput ‘bližnji’, ‘ljubav’, ‘blagostanje’, ‘pomoć’, ‘mir’, ‘dobro’. I ove godine će ih u prvim redovima crkava slušati desetine (mahom folklornih) vjernika od kojih neki odlučuju o sudbini ovog naroda. Šteta što se ti isti za koje se čuvaju prvi redovi na svim prigodnim misama,kasnije nikako ne sjete riječi i poruka koje su tada čuli, da su za Isusa svi ljudi bili jednako vrijedni, jer nije gledao tko su već kakvi su, što nose u sebi.

Gledajući postupke onih koji se bez imalo srama pozivaju na Boga i vjeru dok ponižavaju i zlostavljaju druge, bilo bi zanimljivo čuti koji je po njima smisao vjere. Delikventi koji su zatukli Luku Ritza vrlo vjerojatno se izjašnjavaju kao katolici. Možda su ih zato drugi isto vrlo vjerojatno katolici odlučili pustiti samo sa sramotnom  packom, iako su ubili čovjeka iz obijesti. Cijeli državni vrh se na svakoj misi koju prenosi televizija nagurava u prve redove, da se, eto, vidi kako su oni (velika većina tek od samostalnosti Hrvatske, iako su do tada proganjali crkvu) za Boga i vjeru, jer kad-tad će novi izbori. Zanimljivo je kako uvijek pri donošenju raznoraznih zakona zaborave na činjenicu da je Isus, čiji nauk (navodno) prate, živio (zaista) asketski i da je sve što je ima dijelio sa svojim učenicima. Da jedino što mu je bilo bitno je bilo kakav je netko čovjek. Nađe se među njima i estradnih umjetnika koji pjevaju o Bogu i obitelji, a razveli su crkveni brak, konstantno se opijaju, tuku i/ili varaju supruge, snimaju porniće s oženjenim muškarcima…creme de la creme vjernika.

Božić je i vrijeme kada iskreni vjernici rade (bar bi trebali) rekapitulaciju čvrstoće svoje vjere u minuloj godini. Bog im je to olakšao još na gori Sinaj. Jedino što trebaju učiniti je prisjetiti se deset zapovijedi i iskreno priznati, i sebi i Bogu,  da li su koju prekršili. Izmijenjenih Deset zapovijedi koje su učili na vjeronauku (jer u Starom zavjetu je npr. subota dan božji, ne nedjelja, ali to se u kasnijoj prepisci izmijenilo da se kršćanstvo distancira od judeizma). ‘Nemoj imati drugih Bogova uz mene’. Koliko bi vjernika bilo iskreno u stanju reći da im novac i materijalna dobra nisu postala novi bogovi kojima se svakodnevno klanjaju? Malo. Druga zapovijed zabranjuje pravljene idola, slika ili kipova Boga, jer to je bogohulje. Na svodu iza (ili iznad) svakog oltara nalazi se slikovni prikazi Boga kao starog čiče. U to ulaze i sva raspela jer kršćanski Bog je trojedini (Otac, Sin i Duh sveti), a po svim crkvama je naslikana golubica koja prezentira Duha svetog. Enough said. Treća zabranjuje izgovaranje božjeg imena uzalud. U to se uklapaju i psovke koje su postale prigodna poštapalica u kvartovskim birtijama nakon mise. Preskočimo bludno griješenje i preljub (o tome je suvišno i pričati) i prebacimo se na laganje. Po Bibliji to je jedna od zapovijedi, a njihovo se kršenje smatra smrtnim grijehom.

Laž se može manifestirati u nekoliko oblika, no najgora je ona koja negativno utječe na nečiji život. Svake se godine tijekom održavanja Povorke ponosa skupi šačica mahom mladih ljudi, koja uz prigodne povike u kojima vape za ubijanjem za njih i vjeru nepoćudnih, bace i pokoji dio inventara usputnog kafića. I to je to čime se bave. S druge strane imamo grupu građana koja je ili istospolne orijentacije, ili ih podržava. Razjarena bulumenta (od koje je dio i maloljetan i pijan) koja sebe naziva vjernicima, uz Boga spominje tj. dreči se  da mrzi homoseksualce koji nisu normalni jer Bog ne bi mogao stvoriti takve bolesnike, te se, kako pravom vjerniku valjda dolikuje, prijete ubojstvom, gađaju druge predmetima, te po završetku igrokaza u čoporima napadaju one koji sami odlaze kući. Svrstavaju se među vjernike kao i članovi vladajuće stranke koja kupuje višemilijunski automobil svojem predsjedniku (kojeg su se kasnije bez imalo srama odrekli), njihovi članovi si grade velebne kućerine, vrijeđaju sve i svakoga na javnoj televiziji (sjetimo se samo svemira i madraca), i kada ih se pita za to bezočno lažu, toleriraju ubojstva onima iz ‘dobrih obitelji’, i sve to rade dok država propada, narod kopa po kantama za smeće da skupi koju bocu za četvrtinu kruha jer su ostali bez posla, djeca ubijaju drugu djecu iz obijesti. Kakva je to vjera koje su oni sljedbenici? Isusova sigurno nije.

Imamo grupu ljudi koja je odučila ne živjeti u laži i koja želi dobiti ista prava kao i skupina s druge strane policijskog kordona koja ne samo da laže ljudima, nego laže i sebi. Što mislite, koga će Isus više prigrliti kada se, kako oni najavljuju, vrati. One koji se, iako većina njih ne pohađa crkvu niti se smatra vjernicima, trude živjeti njegova pravila (koja su u suštini pravila svake uređene civilizacije u povijesti), ili one koji stalno njegovo ime zazivlju uzalud i krše božja pravila bez imalo grižnje savjesti? Uskraćivati nekome osnovna ljudska prava i nazivati ih devijacijama prirode, a s druge strane, kada je to prigodno, govoriti ‘Svi smo mi božja djeca’, je ne samo licemjerno nego i suštinsko zlo.

Srećom ljudski duh je vrlo izdržljiva živina. To se najbolje osjeti ovih dana. Usprkos svim problemima i nedaćama, ljudi se ipak vesele. Više zbog mogućnosti druženja s obitelji i prijateljima nego zbog samog slavlja isusovog rođenja. Ali nekako vjerujem da bi to njemu bilo draže. Jer on je ipak propovijedao ljubav i sreću, ne klanjanje idolima i slikama.

Ovo bi vrijeme bilo prigodno i da se vjernici prisjete kako je bilo prvim kršćanima, kako su dugo skrivali ono što osjećaju, a ona nekolicina hrabrih u početku, koji se nisu bojali, uglavnom je završavala ružnom smrću. Neka se sjete da su se i oni borili za svoja prava, da ih se prestane smatrati ljudima drugog reda, da se više ne koriste kao hrana za lavove. Neka se sjete da su i prvi kršćani samo željeli biti ranopravni i imati sva ljudska i civilizacijska prava koja su i ostali imali. To je ono dobro u kršćanstvu, što je čovjek kasnije pretvorio u najveću tvrtku u ljudskoj povijesti i izvor najveće patnje čovječanstva. Kada se sjete što su proživljavali njihovi braće i sestre prije 2000 godina, da su i njih nazivali poremećenima i bolesnicima, da se i nad njima iživljavale većina, možda onda shvate kako je nama i zašto postoji Povorka ponosa. Ne zato što se nekome sprešetava po ulici dok ga vrijeđaju i dok razmišlja hoće li u jednom komadu stići doma.

Slavljenje Isusovog rođenja je idealna prilika za uspoređivanje vlastitih stavova s njegovim učenjem, i ako je osoba već odlučila sebe nazivati vjernikom, da onda i odluči tako i živjeti. Ne po onome što govore svećenici, već onako kako je učio Isus.

Voljeti, ne mrziti. Svi smo mi ista božja djeca, ne samo neki.
U tom duhu svima želim blagoslovljen Božić, i da ljubav i mir koju nosi taj blagdan uđe i u vaše živote.