U svakoj vezi ponekad poželite malo začiniti svoj odnos. Naravno, veze postoje da bismo ih začinjavali. Što lezbijskom dramom, a ponekad i nekim lijepim inovacijama u seksu. Jedna od najkontroverznijih tema na kavici u vašem omiljenom kafiću bi zasigurno bio strap-on. Nije se dogodilo jednom da “izvadimo” tu temu na lezbijskom druženju. Reakcije sa svakakve: od apsolutne falusne zgroženosti (“Fuj, penis!”) pa sve do oduševljenja koje vodi do rasprave o našem tabu artefaktu. Najbolji primjer evolucije lezbijskog razmišljanja našla sam na jednom regionalnom forumu. Pokrenuta je tema od strane jedne naivne lezbijske duše koja je nevino došla pitati za savjet: “Što točno kupiti i na što obratiti pozornost pri kupnji strap-ona?” Kako je to jedna od najstarijih tema na tom forumu, prateći thread koji je trajao nekoliko godina (!) pratila sam također i strap-on revoluciju u toj temi. Od apsolutnog prezira pa do blage djetinje radoznalosti došle su do eskalacije teme gdje, u početku gorljive protivnice istoimene igračke, postaju pokretačice velike zajedničke kupovine objekta svoje žudnje. Rasprave se vode o boji, veličini, debljini, obliku, pojasu i mnogim stvarima. Što se tim ženama u glavi dogodilo? Što dovodi do te odluke, ipak ćemo kupiti strap-on? Koliko god strap-on bio imitacija penisa i recimo da je takav oblik penetracije prirodan hetero parovima, zašto bismo mi lezbijke bile zakinute? I zašto nam pune glave tom uistinu neuvjerljivom strap-on pornjavom?
Strap-on kada bi preveli na hrvatski jezik bi jednostavno značio proteza ili dildo pojas. Znam. Zgroženi ste i u glavi imate sliku proteze koja zamjenjuju ruku, nogu itd. Ali kada pogledamo zaista, strap-on i jest zamjena za penis. Prijevod koliko god bio točan, u mnogim očima ne nailazi na odobravanje (pitam se zašto). Naši susjedi su ipak to puno spretnije preveli i nazvali ga nakitnjakom. Sjećam se sa sjetom opservacije jednog poznanika koji je romatičarski zaključio kako strap-on obrnuto glasi no parts. Tužno, ali istinito. Postoji velika mogućnost da je strap-on izmislio muškarac. (Čujem kako se srca lezbijki mrziteljica muškaraca razbijaju u tisuću komadića nakon što su pročitale ovu informaciju.) Ali ipak, nećemo suze liti, pravog kreatora strap-ona ne znamo. (Svaka čast tom genijalnom umu, apsolutno je kandidat za Nobelovu nagradu za seks.)
Brzi pregled
Strap-on se sastoji od dva glavna dijela. Od dilda i od pojasa. Dildo je u biti imitacija penisa. Dildači variraju u boji, veličini, obliku, zakrivljenosti. Harness je pojas na koji zakačimo dildo. Dildo birate po svom ukusu, ali najbitniji dio svakog strap-ona je harness. Postoji više vrsta harnessa. Možete koristiti harness s dva remena, tri remena, silikonske gaćice s rupom, dupli dildo, s ugrađenim vibratorom u dildu ili čak i u harnesu. Također postoje mnogi načini kako pričvrstiti dildo na harness. Najraširenija dva načina su Vac-U-Lock i O-Ring. Vac-U-Lock harnessi daju bolji osjećaj stabilnosti, ali opet O-Ring nam dopušta brzu i laganu izmjenu dildača. Wut? Wut? Dakle, u slučaju Vac-U-Locka se radi o plastičnom dodatku koji je navodno patentirala firma Doc Johnson i na koji doslovce nasadimo dildač koji je rađen baš za taj harness. O-Ring ima izmjenjive gumene krugove koji se prilagođavaju širini dilda, što znači da svaki dildo koji je pomalo širi pri dnu može koristiti svrsi. Moj savjet je: otiđite u seks shop i probajte. Materijali od kojih se rade dildači su različiti. Moja topla preporuka bi bila medicinski silikon jer je to materijal koji je antibakterijski i ne morate razmišljati o tome imate li doma tekućine za pranje seksualnih igračaka ili čak kondoma. DA, i lezbijke koriste kondome. Pretežno iz higijenskih razloga. Preporučljiva je i upotreba lubrikanta jer vjerujte mi, možete biti vlažne, ali ipak je lakše kad ste doslovce skliske. 
Nabava strap-ona (između ponosa i srama)
Odlučile ste, kupit ćete strap-on. Mnoge od nas se susreću s osjećajem srama pri samoj pomisli na ulazak u sex shop. Solucija za sramežljive uvijek postoji. Online naručivanje. Shopova ima mnogo izbor je i više nego dobar, naravno ako naručujete “preko bare”. A što ako niste jedna od sretnica koje imaju račun u banci ili su kreditno sposobne? Hrvatski sex shopovi imaju jednu super prednost naspram stranih nuditelja seksualnih igračaka. Ta prednost bi bila plaćanje pouzećem. Proces je prilično lagan. Odete na adresu shopa koju ste doznale od kolegice na poslu ili preko svima nam dobrog prijatelja Google-a, odaberete svoju buduću igračku i hop. Strap-on je na putu. Garantiraju diskretnu i brzu dostavu. Plaćate na vratima. Crvene u licu. Ali opet euforične. Prednost ovakvog naručivanja je da ste pošteđene mogućeg osjećaja srama, ali ipak, to je kao da naručujete mačka u vreći. Što ako naručite nešto što vam po ničemu ne odgovara? Biste li kupile majicu od par stotina kuna koju niste probale? Pretpostavljam da ne biste. Kako bih vam približila sam proces naručivanja, morat ću s vama podijeliti moje iskustvo. Moje jako bolno i mučno iskustvo. (Prokleto grmlje uz cestu.)
Kako sam počela mrziti žbunje i kakve to veze ima sa strap-onom?
I tako, nakon dugog promatranja, dugih rasprava, Najdraža je konačno dala zeleno svijetlo da stisnemo gumbić “Naruči”. Obavezno je bilo ostaviti broj kako bi nas shop mogao kontaktirati u slučaju nekih problema. Kod nas je jedini problem nastao kad je telefon zazvonio i kad nas je simpatični momak obavijestio da će oko 18h, taj isti dan, naša igračkica postati naše vlasništvo. Panika u očima je bila prisutna kod obje. Koja od nas dvije će otvoriti vrata? Očekivale smo na vratima neku mrcinu koji će urlati da baš svi susjedi čuju: “Evo vam vaš umjetni kurac.” Kako bih izbjegla suočavanje sa zaposlenikom koji će nam dostaviti našu igračkicu za prljave igrice, odlučila sam kako je zbilja potrebno da prošetam. Hodala sam i nadala se da će vrijeme proletjeti. Nije. Kao da je stalo. Ušla sam u svaki dućan u ulici. Bila sam sretna i pogledala na sat – 18:19. Ubila sam dosta vremena i sigurno je već gospodin dostavljač došao i Najdraža se suočila s njim, a ja sam veselo, pod isprikom kupovine, izbjegla bilokakvo povezivanje s dostavljenom stvarčicom osim one seksualne. Ne, bilo bi prelagano. Nedužno sam koračala niz ulicu gdje se nalazi brlog od Najdraže i primijetila jednog mlađahnog čovjeka sa žutim paketićem u ruci. Znala sam. To je on. Dostavljač. Svaka normalna osoba koja nema nikakvih problema bi produžila dalje i apsolutno kulerski uletila u ulaz, cmoknula svoju partnericu i s veseljem iskeširala koliko već treba iskeširati. Moja reakcija je bila otprilike ovakva: dostavljač – panika – znoj – bacam se u grmlje. Ne, uopće se nisam osramotila. Ležala sam tako u grmlju, više posramljena nego ponosna i čekala. Par minuta. A kod Nje… Rastrgani paketić i sjaj u očima. Kako je ona opisala: “Uvalila sam mu novac, ne znam koliko i zalupila mu vrata.” I eto, On je stajao tamo. Na stolu. Ponosno. Ne prevelik, taman širok. Lijepe crne boje. Naš novi ljubimac. Savršen sa svim svojim manama. Ali naš.
Stoga, preporuka je, kupite i probajte. Tek nakon što probate, točno možete znati što vam treba.
