Heterofobija

heterophobia

Heterofobija, kao i svaka druga fobija je apsolutno nepotrebna. Ali je i prisutna unatoč tome što je nepotrebna. Fašizmi i mikrofašizmi metastaziraju te ih se treba paziti.

Definicija ide ovako: heterofobija (od grč. heteros koja znači različito, i phóbos koja znači strah) je odbojnost ili diskriminacija prema heteroseksualnosti ili diskriminacija osoba koja pokazuju privlačnost uglavnom prema osobama suprotnog spola, uobičajeno u kontekstu da to čine homoseksualne ili biseksualne osobe. Ovaj termin je dakako – neologizam, te se javlja u tisku 1990 kao analogija za homofobiju. Tako kaže wikipedia.

Dugo sam vremena živio u uvjerenju da su homoseksualci najinteligentnija stvorenja, s najviše ukusa, u najprobranijoj estetici od svih, ona koja uvijek ide u korak s finim subverzivnostima koje su potrebne da pošemere jednoličnost i dosadu većine. Većine su uvijek nekako – dosadne. Zar ne? Međutim, prevario sam se. Predrasuda je boguhvala – pala u vodu. Tako treba biti s predrasudama. Intimna pripovijest o uočavanju heterofobije među homoseksualcima ide od općeg mjesta (no, od tamo se tako i tako ne može ništa ukrasti, licence free je). U razgovorima o “prirodi” homoseksualnih praksi često se dođe do mjesta u kojemu se, kada se crta podvuče može doći do toga da: to heteroseksualci ne shvaćaju.

To neshvaćanje se uglavnom odnosi na broj i učestalost seksualnih odnosa s različitim partnerima koje je uvjetovano društvenom stigmom. Drugi primjer je ono vječno mjesto ukusa na koje su homoseksualci (primarno gay muškarci) pretplaćeni za razliku od onih koji to nisu (to kao gay). Konkretni diskurs dijele i heteroseksualne žene koje se često uspostavljaju kao fanovi a ne frendovi gay frajerima iliti fegheguše. Treće mjesto mikrofašizma koji često izlazi iz “gay usta” je trenutak kada se govori o gay pravima gdje dobro mi poznata većina, namjerno naglašavam – homoseksualnih osoba – je apsolutno protiv “paradiranja te vrste”, no to je mjesto autohomofobije o kojemu nisam kompetentan govoriti, a koje –  tobož – opravdava “društvena klima, majka, otac, crkva”. Naprosto – vrijeme i društvo im nije sazrelo za borbu za vlastita prava. Zanimljivo.

Četvrto mjesto su darkrooms gdje naravno heteroseksualci nisu poželjni osim ako se ne žele uključiti. Dobro, ovo se zajebavam. Mi – manjine ne bismo trebali biti isključivi odnosno ignorantni pa probajmo se ponašati shodno stvarima i vrijednostima koje nas proklamiraju i koje za nas proklamiraju oni koje zovemo friendly. Fobije je za sebe već ionako rezervirala neosviještena populacija, ona navodno stvarno negdje postojeća – uistinu – neugrožena populacija, dominantna, koja svoju ugrozu vidi u fenomenu različitosti, no ni u čemu drugome.

 

Foto: revistaladoa.com.br

 

Leave a Reply