autor:

Useljavanje

U prijašnjem tekstu sam se malo poigrala s dramatičnošću lezbijskog para. Sada ću se ipak malo pozabaviti “zabavnih” dijelom lezbijske veze. Dobro, u vezi ste. A s vezom dolaze neke društvene obaveze i norme, koje bi, naravno, svaki lezbicus duo domesticus trebao ispunjavati. Prva specifičnost lezbijskog dua domesticusa je: kućenje tj. useljavanje. Sjećate li se najbolje prijateljice drame? E pa zajedničko useljavanje ide ruku pod ruku s njom.

U lezbijskom svijetu postoje dvije glavne vrste: “useljiva” lezbijka i “nadam-se-useliti” lezbijka. Kako bih lakše manevrirala s ta dva termina, napraviti ću dvije zgodne kratice: “US” i “NSU”. Krenimo promotriti par situacija i par križanja te dvije vrste. Trudim se ostati što stručnija u ovom tekstu jer je tematika ozbiljna i kompleksna.

Definirajmo prvo pojmove koje sam gore spomenula. “US” lezbijka je obično starija, sređena žena sa stalnim poslom pa si može priuštiti svoj stan (ili je jednostavno imala bogatog muža koji je odjednom nestao i ostavio joj stan) ili studentica koja se silom prilika morala skućiti u velikom gradu (sigurno joj je to jako teško palo). Naravno, postoji mogućnost da uživa u blagodatima studentskog doma, ali takve su zbilja rijetke (na našu “NSU” sreću). Uglavnom živi s još par cimera koje ne podnosi ili u najboljem slučaju sama. Ako živi s par cimera, onda je granični i neodređeni slučaj u našoj terminologiji, ima određenu slobodu jedne ponosne “US” lezbijke, ali ipak teži preseljenju u nešto bolje, veće, modernije.

“NSU” lezbijka je djevojka koja živi u svojemu gradu, studira ili radi potplaćeni posao, živi s roditeljima i nema skoro pa nikakvu slobodu, a time ni seksualni život. Teško je dovesti djevojku na vruće druženje dok slušate njenog oca kako ponosno hrče, točnije pili V. simfoniju. Ona dakako planira i mašta o svojem malom stančiću gdje će započeti novu eru, slobodnu i raskalašenu, daleko od svih ograničenja koja joj nameću roditelji. Stoga krenimo u naš pregled i suočimo se sa par slučajeva uparivanja.

Slučaj prvi: “NSU”+”NSU”

Ako su se slučajno našle dvije “nadam-se-useliti” lezbijke, svaki tjedan se kupuje oglasnik i traži se gnijezdo gdje će njihova ljubav rasti. Rijetko kad se dogodi da se dvije “NSU” lezbijke odvaže na korak zvan zajedničko useljenje jer ipak, ako dođe do prekida, koja će napustiti svoje prvo mjesto slobode, svoj prvi kutak gdje je konačno, tu i tamo bila sama? Jasno vam je da se rijetko nađu dvije “NSU” lezbijke jer sve podsvjesno tražimo bezbolnije rješenje problema, tj. tražimo neku “US” lezbijku, po mogućnosti bez cimera u maloj garsonijeri na rubu grada, pristajemo na bilo koje uvjete. I svaka nam čast ako je nađemo. “NSU” duo jednostavno nije prirodan. Raritetan je pomalo, ali nimalo nije zastrašujući kao naš idući slučaj.

Slučaj drugi: “US”+”US”

Noćna mora svake “NSU” lezbijke je uparivanje dvije “US” lezbijke. To su čak dvije “US” manje na tržištu, a dvije očajne “NSU” više. Nedopustivo. Problem kod dvije “US” lezbijke je što imaju više izbora. Ne samo da imaju svaka svoj stan, one mogu birati gdje će spavati noćas. Odluku gdje će spavati vrlo vjerojatno izračunavaju pomoću ove formule: blizina stana x količina popijenog alkohola x brzina dolaska noćnog tramvaja / veličina kreveta x udaljenost od posla/faksa. Varijable mijenjamo po želji. “US” lezbijke se ne smiju sparivati. Narušavaju prirodnu ravnotežu. Jednostavno je i prirodno da pređemo na naš treći slučaj, tj. najprirodniji od svih.

Slučaj treći: “US”+”NSU”

Najlogičniji način spajanja naše dvije drage vrste u kojoj svaka nešto profitira. Jedna ima kuću, a druga treba novi dom. Useljavanje se događa postepeno. Često vlasnica stana ni ne primijeti kako joj se količina stvari u domu povećava. Oh ljubavi, slijepa li si. Prvo je četkica. Veselo vam maše svako jutro i ne daje vam još ni pravu sliku u što će se to pretvoriti. Pa rezervne gaćice i čarape. Ne može ona jadna iduće jutro u istom kao neka prijateljica noći smucati se po tramvajima. (“Ljubavi, ali te bakice ujutro… One znaju.”) Pa nešto u čemu će spavati jer je ipak već došla zima i ne možete i dalje spavati zagrljene i gole, jer ipak ljubav grije, ali nju i ne baš toliko. Ona jednostavno treba svoju pidžamu. Po mogućnosti neku od frotira. Čujem da to ubija libido. Pa rezervna majica jer ipak, glupo je da ide dva dana zaredom na posao/faks u istoj robi. Popuštate na kraju. Počinjete skupa kupovati posuđe. Pa joj naivno operete robu. To je tek početak kraja. Ona se opušta i donosi još stvari. Sad vam je već jasno. Ali tu ne stajemo. Donosi i omiljenu knjigu koju vam je značajno ostavila na stolu uz napomenu: “Pročitaj je i razumjet ćeš me.” To je samo još jedna teška stvar koju ćete na kraju pakirati u kutije iz dućana u prizemlju zgrade. “NSU” odradi useljavanje nesvjesno. Jednog dana, kad se konačno pojavi u svom roditeljskom domu, shvati da u svom ormaru ima hlače koje je obukla jednom i štikle koje je kupila samo radi maturalne večere. Preseljenje je gotovo. “NSU” je postigla svoj podsvjesni cilj.

I šta ćemo sad? Ja osobno idem naći neku useljivu.

Foto: Advocate