autor:

Maria Callas, Bette Davis, Judy Garland, Joan Crawford, Marylin Monroe, Gloria Gaynor, Kylie Minogue, Quentin Crisp, Freddie Mercury, David Bowie,, Elton John, Cher, Madonna, Cyndi Lauper, Oprah Winfrey, Janet Jackson, Courtney Love, Christina Aguilera, Britney Spears, Lady Gaga…i ovaj niz ljudi koje se u nekom trenutku smatralo gay ikonama mogao bi ići u nedogled, no vjerujem da se treba zaustaviti kod imena kao što su Tori Spelling i Victoria Beckham (!).

Gay ikona je, po definiciji, javna osoba koju cijeni i obožava LGBTQ zajednica. Većina tih persona, kao protuuslugu svojim vjernim obožavateljima, svoju poziciju moći iskorištava da bi se borila za poboljšanje prava LGBTQ populacije, a tek su rijetki odbili tu etiketu. No, ono što treba primijetiti jest da na ovom popisu kronično nedostaje lezbijki, a ako bi se dublje ušlo u strukturu obožavateljske mase, uvidjelo bi se da su gay ikone zapravo prvenstveno, pa čak i isključivo, pederske ikone. Dvije lezbijke se sasvim sigurno neće počupati za kose oko toga je li veća kraljica Britney ili Gaga, dok za dva netom propupala pedera ne bih bila sasvim sigurna. Isto tako, ne pada mi na pamet nijedna pjesma na koju bi lezbijke pomahnitale kao pederi kada na radiju čuju „Bad romance“ (Gaga) ili „Hold it against me“ (Britney).

Pitanje glasi, postoje li uopće isključivo lezbijske ikone i tko bi one bile? Odnedavno postoji izraz dykon skovan od riječi dyke i icon, za označavanje specifične gay ikone, odnosno za označavanje osobe koja je popularna među lezbijkama. Riječ je o gotovo 100% ženskoj osobi, snažnoj osobnosti, slavnoj u svijetu umjetnosti, medijima i modi čija orijentacija može biti bilo gdje na skali od hetero do homoseksualne. Provodeći anketu među zagrebačkim lezbijkama stidljivo i nesigurno iskrsla su imena poput K. D. Lang, Ellen DeGeneres, Tori Amos, Patti Smith, Angeline Jolie i nekolicina fikcionalnih likova poput Xene ili Shane iz „L worda“.

Čak i kad se pogleda regionalna razina, pederi imaju Jelenu Karleušu i Jelenu Rozgu, a koga imaju lezbe? Jedina slična pojava zabilježena je u Sarajevu gdje su tamošnje lezbijke prije koju godinu imale klub obožavatelja prve jugoslavenske pop dive Lepe Brene. Kad bi se obožavateljice svih dykona zbrojile ne bi bile ni do koljena pederskoj hordi zaljubljenika u Lady Gagu. U čemu je kvaka, zašto lezbijke nemaju prave ikone?

Je li to zato što se ikonama postaje ne samo po nekim životnim uvjerenjima, politici koju propagiraju, nego prvenstveno po stilu, toj vanjskoj i efemernoj pojavnosti? Najrazvikanije gay ikone poput Cher, Madonne i Lady Gage upravo su poznate po svojoj glamuroznoj i ekstravagantnoj pojavnosti. Ako pak pogledamo potencijalne dykonice, vidjet ćemo potpuno drugačiju priču. Koliko god cijenili Ellen DeGeneres, smijali se njezinim forama i slinili nad njezinom ženom, ona ne treba tjelohranitelje na ulici jer neće doživjeti da je rijeke pomahnitalih lezbijkica žele dotaknuti, njezin stil oblačenja, ako to uopće postoji, nije nešto što se oponaša, a njezini posteri neće visiti ni na čijem zidu.

O ovoj bi pojavi zasigurno vrijedilo napraviti podrobnije sociološko istraživanje koje bi nam dalo neke preciznije odgovore na pitanja koja smo otvorili ovim tekstom i koja su, nažalost, ostala visiti u zraku.