Teorija užitka – nastavak vrste nije svrha seksa
autor:
Ako je sve što su nas učili o svrsi seksa za produljenje vrste – u biti pogrešno, kako se to onda odražava na prirodu raznospolnih odnosa? Također – kako utječe na zastupljenu teoriju rodne podjele pri čimbenicima koje smatramo bitnima za seksualnog partnera?
Želim seks, ne suodgajatelja
U nedavno objavljenim memoarima Pamele Madsen,“ Shameless: How I Ditched the Diet, Got Naked, Found True Pleasure…and Somehow Got Home in Time to Cook Dinner (Rodale, 2011)“, baziranima na njenom superuspješnom blogu „Shameless“, spisateljica je opisala svoju seksualnu metamorfozu i iskustva od seksualnog surogatstva do SM partija. Dok se njeni opisani doživljaji čine na momente ekstremnima – koliko se to u biti razlikuje od naših poriva?
Prevalentno (i, naravno, heteronormativno) objašnjenje odabira naših partnera koje se koristi zadnjih desetljeća je takozvana teorija seksualne strategije: žene su izbirljive oko svojih partnera jer žele partnera dovoljne snage i resursa za odgoj potomstva, a muškarci će tražiti mlade i plodne maternice. To međutim sukobljava interese partnera i dovodi do disfunkcionalnih odnosa.
Međutim priče poput Pameline potvrđuju da nas nešto drugo motivira pri potrazi za seksualnim partnerima – majka dvoje tinejdžera uistinu jest u potrazi, ali nikako ne za taticom svoje djece, zaključuje autorica s američkog portala Alternet.
Čak i ako bi prokreacija bila svrha seksa – kako onda objasniti silne količine „neproduktivnih“ seksualnih odnosa? Naime, ljudi po evolucijskim standardima izrazito su neučinkoviti pri oplodnji – i do stotina seksualnih kontakata među različitim spolovima mogu proći bez začeća.
Izbirljive žene
To da su žene izbirljivije u odabiru partnera, poznata je već činjenica. U SAD-u se često referira na istraživanje iz 1989., psihologa Russell Clark i Elaine Hatfield, kada su studentice ponukali da se upoznaju sa studentima i ponude im seks. U tim je pokusima do 75 posto studenata odgovorilo pozitivno. S obrnutim ulogama, niti jedna studentica nije prihvatila ponudu.
Na neki način to podržava teoriju seksualne strategije, ali ne objašnjava zašto onda toliki broj žena vara svoje partnere? Ženska se nevjera pak često objašnjava utjecajem hormona – žena odabire beta partnera koji će biti brižan suodgajatelj, ali u trenutku ovuliranja odlučuje se na potragu za alfa partnerom. Što je teorija koja bi možda i funkcionirala u Huxleyevom Vrlom novom svijetu, gdje postoje jasno postavljene granice među alfama i betama. Kod nas međutim se nečija alfa nekome drugome čini ipak više gamom.
“Ženska je seksualnost vruća mješavina žudnje, privlačnosti i požude“ – nastavlja autorica, te upućuje na dodatne okolnosti koje iz temelja tresu teoriju seksualnih strategija.
Ipak svi žele da im je partner zgodan
Terri Conley, psihologinja sa sveučilišta u Michiganu koja se u svom radu usmjerila na rodne razlike u seksualnom ponašanju, opovrgnula je neke postavke iz istraživanja iz 1989., za koje su neki smatrali da predstavlja podatke na način koji odgovara znanstvenicima, odnosno njihovim teorijama. Ističe da su studentice između ostaloga vještije u flertu, te se neuspjeh studenata ne smije uzeti van konteksta. Obratila je pozornost i na faktor privlačnosti partnera.
Nudeći sudionicima istraživanja na odabir između privlačnijih i neprivlačnijih partnera, otkrila je segmentiraniji uzorak odabira partnera za neobavezan seks. Da žene uistinu žele patrona, odabrale bi imućnijeg i manje atraktivnog partnera. Sljedeća ključna razlika je bila kada je strejt muškarcima ponudila izbor starije privlačne partnerice – i na kraju zaključila da rodna podjela ne stoji. I muškarci i žene će prije za neobavezan seks prihvatiti privlačnog, no imućnog ili poznatog partnera.
Teorija užitka i rodne razlike
Ispada da se žene jednako žele zabaviti kao i muškarci – pod određenim uvjetima. Ne motivira nas prokreativan uspjeh nego užitak. Ponuđen odgovor zašto su muškarci skloniji neobaveznom seksu, jest veća vjerojatnost orgazma pri prvom seksualnom kontaktu s partnerom.
Žene, s druge strane, imaju veći „kapacitet“ seksualni užitak, ali uglavnom sporije i rjeđe dolaze do orgazma. Nije za zaboraviti također niti društvenu stigmatizaciju i osobnu sigurnost – ženska je seksualnost politizirana, i često nas nukaju da provjerimo može li se partneru vjerovati.
Teorija užitka je revolucionarno objašnjenje uzorka odabira partnera za neobavezan seks koja pobija postavke teorije seksualne strategije. Sugerira da je potraga za užitkom osnovni poriv za ljudsku seksualnost – seksamo se ne zbog izmjene gena, ili ne samo zato – nego zato jer nam seks, jednostavno rečeno – prija.
Komentirajte!