autor:

Većinu vremena volim sve svoje uloge. Volim ulogu urednice, novinarke, spisateljice. Volim ulogu žene, ljubavnice, prijateljice. Volim ulogu majke, kćeri, susjede, trkačice, slušačice. Volim svaku od svojih uloga i većinu vremena nemam nikakav problem žonglirati s njima i s obvezama koje neminovno proizlaze iz svake od njih. Ali moram priznati da se najteže i najproblematičnije nosim s ulogom Žene. Namjerno pišem veliko Ž da ne biste slučajno pomislili kako mislim na suprugovanje ili neke od tradicionalnih mejnstrimaških funkcija.

Postoje ogromna i proporcionalno naporna očekivanja od žena. I za žene. Neke se stvari očekuju i podrazumijevaju. Na primjer, kako bi žena trebala izgledati – ženstveno. Bar donekle. Ako je već i tomboy pripadnica ženskog spola, onda barem uredno. Simetrično. To očekivanje raste – i proporcionalno je agresivnije – kako se rečena pripadnica ženskog spola odmiče od magične 25. godine koja označava taj mitski prijelaz iz “mlada je, naučit će” u “koji je vrag s tobom” fazu.

Očekuje se da brinemo o kosi, da njegujemo kožu, da pazimo na liniju – ili da barem povremeno zaopsesiramo oko nje. Očekuje se da znamo upariti boje, da uređujemo nokte, da općenito brinemo o osobnoj higijeni i tim sitnicama i da znamo raširiti svoje perje u punom sjaju. Biti ženom podrazumijeva i da znamo nahraniti gladne i da u repertoaru imamo barem jedno jelo s receptom koji se u obitelji provlači još od majke ili bake. Biti ženom znači i da znamo kako ukloniti misteriozne mrlje i da znamo koji vitamin živi u kojoj zelenjavi.

Okej, karikiram. Žene razumiju & razaznaju boje, počesto se bave detaljima umjesto širom slikom, razumiju osjećaje i rado ih verbaliziraju… Žene su predodređene za empatiju, razvijanje bliskosti, suočavanje sa svojim emocionalnim bićem. Što sve kulminira, naravno, na godišnjem.

Možda je vrijeme za radikalnu ideju: neka godišnji bude trenutak kada resetiramo žene u nama. Možda je tih tjedan-dva izbacivanja iz uobičajenog rasporeda svakodnevnih obaveza pravi trenutak da zaboravimo na to što bi “trebalo” značiti bivanje ženom i naprosto prepustimo definiranje spola onima koji uživaju u definicijama, kutijicama i policama na koje smještaju i žene i muškarce i sve između toga. Ja sam, recimo, svoj godišnji provela istražujući svojeg unutarnjeg grčkog filozofa stoika.