autor:

Analiza: Igor Grabovac

Kako TV promiče stereotipe? 

---

Poznato je kako heteroseksualni parovi u svojim vezama pokazuju određeni disbalans moći. Jedan je uvijek dominantan a drugi submisivan. Vrijedi li to za homoseksualne parove? Poznato je kako je jedan od najpoznatijih stereotipa vezanih uz gay populaciju onaj o „feminiziranom homiću“ i „muškobanjastoj lezbi“. Istraživanje u Škotskoj pokazalo je kako ljudi smatraju da je lako prepoznati homoseksualne muškarce i žene na cesti. Zašto? Zato što se homoseksualni muškarci ponašaju više kao tipične žene, a lezbijke više kao tipični muškarac. Takva mišljenja način su na koji heteroseksualci pokušavaju shvatiti homoseksualne osobe i pritom ih stavljaju u pogodne heteronormativne kutije i dihotomijske spolne uloge. Zašto takvi stereotipi nastaju i imaju li masovni mediji ulogu u tome? Statistika kaže kako prosječni Hrvat provede 28 sati tjedno aktivno gledajući televiziju. Samim time televizija ima značajan utjecaj u svakodnevnom životu, utječe na razmišljanja i stavove; pa kako onda televizija prikazuje parove općenito i kako prikazuje homoseksualne parove?

Što su spolne uloge?

Spolne uloge su socijalne konstrukcije koje sadrže osobne poglede, psihološke osobine, obiteljske i političke stavove i kao takve su dodijeljene pripadnicima svakog spola. Tradicionalno tako su žene pasivne, brižne i ovisne, a muškarci su agresivni, kompetitivni i neovisni.
Istraživanja redovito pokazuju kako u heteroseksualnim parovima muškarac ima više moći, također žene češće govore kako imaju manje moći i kako se ponašaju submisivnije. Kod homoseksualnih parova, također se vidi određeni disbalans po pitanju moći, ali u manjoj mjeri i sa većim tendencijama i naglaskom na jednakost. Tako je pokazano kako u SAD-u homoseksualni parovi češće dijele kućanske poslove i financijsku odgovornost te ih ne dodjeljuju po principu da je jedan partner «suprug» a drugi «supruga».

Spolne uloge na televiziji

1991. godine objavljeno je istraživanje koje govori kako su marginalizirane grupe nedovoljno zastupljene i «simbolički izbrisane» iz društva te kako masovni mediji svode sve na zajednički nazivnik kako bi napravili neku vrstu heterogene, internacionalne zajednice. Također, žene i seksualne manjine nedovoljno su prikazane na televiziji, a nedostatak te vidljivosti rezultira uskim i stereotipnim prikazom obje skupine.
Analiza likova televizijskih serija koje su prikazivane u udarnim terminima od 1967.-1998. pokazale su gotovo nikakav pomak od tradicionalnih, stereotipnih shvaćanja spolnih uloga. Muških likova je više, imaju više dijaloga, češće rade izvan kuće. Broj ženskih likova koji rade izvan kuće se unutar tri desetljeća nije statistički značajnije promijenio.

Homoseksualnost

Kroz povijest, televizija je sustavno ignorirala homoseksualne osobe ili ih je prikazivala stravično pojednostavljeno. Emisije s gay likovima su uvijek prikazivale takve likove s heteroseksualnog gledišta, tj. emisije o gay ljudima ali za heteroseksualnu publiku. Tako su muški homoseksualci ili mišićavi, atletski tipovi ili vrišteće tetke. Lezbijke su jednako tako ili «butch» ili «femme», nema sredine, nema preklapanja. Također, muški homoseksualni likovi su češće prikazivani i obično obavljaju standardno «gay zanimanja»; frizeri, konobari i dizajneri interijera. Kada se prikazuju homoseksualni parovi, ponovno heteronormativna dihotomija; parovi se sastoje od «butch»/«femme» ili «jock»/«queen» varijanti.

Utjecaj

Takav prikaz žena i muškaraca, kao i heteroseksualnih i homoseksualnih odnosa može znakovito utjecati na percepciju spolnih uloga i ubrzati stvaranje spolnih stereotipa koje pojednostavljuju koncepcije oko određenih skupina. Kada ljudi prosuđuju jedni druge, češće posežu za uvriježenim stereotipima jer im nedostaje ili motivacije ili znanja za kritičko razmišljanje i stvaranje vlastite slike o nekome. Posredne slike s televizije su najpristupačnije ljudima, a to je posebno loše kada ljudi koji nemaju sreće poznavati istospolne parove u stvarnom životu prosuđuju (ili češće osuđuju ) homoseksualne parove. Istraživanja su također pokazala kako djeca koja gledaju prosječno ili više nego prosječno televiziju će biti skloniji stereotipnoj uvriježenoj podjeli spolnih uloga. Ovime je i potvrđeno dugogodišnje spekuliranje o utjecaju medija i okoline u učenju spolnih uloga.

Umjetnost oponaša život ili obratno

Doduše, možda i najzabrinjavajući podaci su oni koji pokazuju kako posrednički utjecaj koji televizija ima umanjuje potrebnu za stvarnim, direktnim osobnim iskustvom. Bilo kroz stavove, vrijednosti ili stilove ponašanja znanstvenici uviđaju kako život sve više imitira medije.
Iako je heteroseksualnost na televiziji dugo bila i jest norma, u zadnjih par godina istospolne veze sve češće bivaju prikazivane. To je pozitivan trend koji polako počinje prikazivati raznolikost ljudske seksualnosti i koja može proširiti načine na koje definiramo romantične veze i posljedično, načine na koje ih definiramo u stvarnom životu.

Foto: sodahead.com