Libidologija: Hoćete li me nazvati droljom zato što volim seks ili zato što sam samouvjerena oko toga?

Jeste li primijetili kako se svako malo znanstvenici uz bojne pokliče „Heureka!“ obraćaju javnosti putem članaka u rubrikama  „znanost i život“ s „nevjerojatnim otkrićima o ženskim orgazmima“, ili klitorisu, ili G-točki, ili o vanklitoralnom orgazmu? Daljnja područja od interesa: stupanj ženskog seksualnog zadovoljstva, stupanj ovisnosti zadovoljstva od učestalosti orgazma, učestalost orgazma kao takvog, sveti gral višestrukog orgazma… uistinu bi si čovjek pomislio da je ženski seks nešto bizarno, nadasve nepronično i u biti teško shvatljivo. Sve navedeno na n-tu potenciju se uzdiže naravno kada je riječ o seksu između dviju (ili više) žena. Ali kada se dolazi do teme žena koje otvoreno izražavaju vlastitu seksualnost, i nesputanije se odnose spram svojih seksualnih praksi, odjednom društvo počinje imati velik vokabular i s uvjerenjem definirati o čemu i komu je riječ: drolja, kurva, nimfomanka, razvratnica. Žderačica muškaraca (i žena). Sklona laži, prevari i manipulaciji.

S obzirom da nam slijedi uskoro dan žena, prisjetila sam se kako mi se prije nekoliko godina baš na taj dan prijateljica ispričala što kasni jer da je 8. ožujka, te je ujutro bila zauzeta. Na moj široki (i u njenu obranu moram priznati malo bezobrazno isceren) osmijeh je odvratila da je riječ o aktivnostima udruge u kojoj radi a ne o sadržaju na koje je odmah priskočio „moj prljavi um“. Koliko god osmijeh u kutu njenih usana indicirao ogradu od ozbiljnosti primjedbe, ipak me navelo na razmišljanje – je li uistinu prljavo smatrati da je logični razlog zauzetosti rano ujutro na dan žena posvetiti se svom i partneričinom užitku?

Trenutak istine: ja volim seks.

Kada je riječ o seksualnim iskustvima, možda je najprimjereniji pristup ipak krenuti iz vlastitog dvorišta: volim seks. Volim osjećaj pionirskog istraživanja nekog tijela po prvi put, jednako kao i deja vu neke kože prvi put nakon dugog niza godina, ili jednostavno dobro utabane putanje mojih prstiju kojima su prošli već više stotina puta. Seks iz prijateljstva, seks iz ljubavi, seks iz požude.Uzbudljiv doživljaj seksa na jednu noć i slatkoću posvećenosti monogamne komunikacije između dva tijela. Seks na otvorenom, konzervativni seks pod plahtama u nedjelju prijepodne. Različite kombinacije trojaca i autoironičan humor masturbiranja u neprimjerenim situacijama. Seksualna kompatibilnost bitan mi je dio odnosa, također.

Dugo mi je trebalo da ovaj stav prestanem smatrati znakom vlastite „nenormalno pretjerane putenosti“ i zaključim kako mi je on pomogao da se samouvjerenije postavim spram svoje okoline, unutar i van područja moje seksualnosti. Ispostavilo se da je to uobičajeno.

Autorica australskog bloga Ultra-hedonist (KliK!-na-blog) rekla je: „Ako ste izrazitije seksualna žena, mislim da najčešće ne možete tako slobodno sa svojim prijateljicama razgovarati o seksu, muškarcima i vezama poput ostalih žena. Postoji hrpa malih razloga oko kojih se možete brinuti. Hoće li one pomisliti da ste patetične/droljaste/hvalisave/iluzorne/spremne navaliti na njihove partnere itd.

S muškarcima pak često možete razgovarati o takvim temama, ali onda je tu riječ o posve drugom setu briga: hoće li oni krivo protumačiti vašu često prisutnu seksualnu želju kao interes za njima samima. To može dovesti do nezgodnih situacija. Naime, ako želite s nekime otići u krevet, usputno spominjanje toga koliko se volite jebati može biti pametna zavodnička strategija.“

Autorica s Ultra-hedonista očito govori o heteroseksualnim praksama. Ukoliko je riječ o izrazitije seksualnim lezbijkama, onda se situacija iz drugog paragrafa odnosi i na sugovornice. Međutim, manja je opasnost od tog problema s muškarcima, ako su upućeni u orijentaciju. Ukoliko ste, poput autorice ovog članka, pak biseksualni, onda su sve kombinacije nezgodnih situacija moguće, i prisutne. Pribrojimo li još k tomu predrasude o razvratnoj nimfomaniji amoralnih biseksualnih osoba – vjerojatnost da ćete naletjeti na zid zadrški i krivih interpretacija su jednake zaletavanju u drvo ukoliko hodate po parku zatvorenih očiju.

Strastvenost: poželjna, ali.

Eric S. Blumberg je 2003. u The Journal of Sex Research predstavio svoje istraživanje „Životi i glasovi izrazitije seksualnih žena“ s detaljnim intervjuima 44 žene u dobnom rasponu od 20 do 82 godine starosti koje se identificiraju kao izrazitije seksualnima a koje svjedoči o njihovoj čestoj stigmatizaciji. Zanimljivost koja se ispostavila tijekom istraživanja je vidljiva tendencija dobrih odnosa s muškarcima – u čak 38 od 44 ispitanica. Njih 19 je pričalo i o razvoju svojevrsnog „buddy-buddy“ odnosa s muškarcima koji su opuštenije pristupali humoru u njihovom društvu.

Sudionica istraživanja:
“Čini se da se bolje snalazim s muškarcima. Njima se sviđa imati ženskog “pajdu”. I opušteni su, mogu biti ono što jesu a da im nitko ne kaže “Ne bi smio takvo što govoriti”. I to su mi potvrdili brojni muškarci. Na mene mogu gledati kao na ženu, ali i kao na muškarca.”

Doduše, neke su navele i da osjećaju strah kod nekih muškaraca uzrokovan njihom samouvjerenošću i seksualnošću. Ali gotovo sve su potvrdile da su žene na njih znale često loše reagirati. Čak 29 sudionica proživjelo je nekakav oblik kritika, negativnih komentara, prijetnji i naročito tračeva od strane žena. „Sudionice su smatrale da su metom ogovaranja i predrasudnih stavova unatoč tomu što se nisu ponašale na način koji bi takve sankcije mogao povući za sobom – poput spavanja s tuđim partnerima“. Neke su tomu uzrok vidjele u osjećaju natjecanja za partnere, ali druge su smatrale da problem leži u pomanjkanju (seksualnog) samopouzdanja u žena koje su ih kritizirale.

Sudionica istraživanja:
“Mislim da su ljubomorne jer sam ja tako slobodna s vlastitom seksualnošću i s time tko sam. Ali nije to samo zbog moje seksualnosti, doduše. Mislim da je to zbog toga što sam samouvjerena po pitanju toga tko sam i što znam što želim….Seksualnost je onaj dio mene zbog kojega mi druge žene pišu uvredljive poruke i pisma, a ja na to samo odvraćam: “Žao mi je, ne znam što bih ti rekla. Čini mi se da je to tvoj problem, ne moj.” [Pisali su vam poruke o čemu?] Oh, o mojoj seksualnosti. “Ti si drolja.” A što nisam, jer nije da se samo tako ševim sa svima…”

Žene koje su sudjelovale u Blumenthalovom istraživanju su izjavile da zbog toga što je nihova seksualnost bila ključnim faktorom u njihovim životima, što je isprva često rezultiralo unutrašnjim i vanjskim sukobima (od toga da su smatrale da su bolesne i nemoralne do toga da im je to bilo govoreno, ili implicirano od strane drugih), morale su svjesno raditi na tomu da integriraju tu pokretačku snagu u poimanje sebe samih. Navode da su naučile svijesno odlučivati o tomu tko su i kako će živjeti. Mnoge od njih su izjavile da su introspekcija i unutrašnji razvoj koji su bili potrebni da bi se nosile s intenzitetom svoje seksualne želje naposlijetku doveli do samopouzdanja i samosvijesti koji su se onda reflektirali i na ostala područja njihovog života. A samouvjerene žene naročito su iritantan trn u oku društva.

Ali tu priča ne staje. Postoji uz to i čitav niz očekivanja koja se postavljaju spram žena po pitanju njihovog seksualnog života, a uklapa se u do sada opisane negativne stavove spram seksualnog samopouzdanja: ne pričaj o zadovoljstvu koje ti pruža seks, barem ne s entuzijazmom, a svakako ne u društvu. U krevetu demonstriraj orgazam, učestalo, no uz dozu primjerenosti.

 

Nakon što sam napisala više kartica ovog teksta, naišla sam na video koji bi mogao stajati umjesto njega. Napravila ga je 13-ogodišnjakinja i u njemu objašnjava zašto je tkz. „Slut shaming“ loš.

Seksualnu otvorenost verbaliziraj u naznakama, nikako primjerima. Otvorenost pritom općenito isključuje  razgovor o fetišima, seks s više partnera istovremeno, kulturu swingera, SM se uglavnom veže uz nekakvu aluziju na vezivanje svilenim šalovima poput scena iz one bljutave serije s Mulderom (Znam za Californication. Meni će on zauvijek ostati posebnim agentom. Izloženost tijekom formativnog razdoblja, op.a.) koja je pod egidom priča crvenih štikli prikazivala seks u obliku  tinejdžersko romantiziranih soft erotskih pričica, što je pak prezentirano kao ono što napaljuje žene.

Noah Brand (KliK!-na-članak: Mit: Muškarci su napaljeni a žene ne) napravio je na osnovu ovog istraživanja zanimljivu opservaciju – dok se još u 15. stoljeću moglo naći zapisa o nezasitnosti ženskog libida, u današnjoj popkulturi uglavnom je riječ o vicevima o muškom libidu koji izmiče njihovoj kontroli. Što, upozorava on, ne samo da hrani silovateljsku kulturu, nego i ruši samopouzdanje muškaraca s niže izraženim libidom.

Noah Brand:
„Dakle, da, ta ružna ideja da su žene čuvarice seksa i raspodijeljuju ga pažljivo kao nagradu, čitav koncept koji stoji iza bezumlja „seksualne ekonomije““ i najmizoginije poimanje žena: izmišljeno je od strane crkve prije 400 godina. Totalna konstrukcija, i još povrh svega i nedavnijeg datuma nastanka. Započnite s dekonstrukcijom svih svjetonazora i članaka iz Cosmopolitana koji se temelje na njoj, molim vas.

Ovo su tako ta dva odvratna, posve sjebana stereotipa koje imamo: od muškaraca se očekuje da budu stalno napaljene zvijeri za jebanje a od žena se očekuje da ne žele seks u jednakoj količini, ali da ga „trampe“ za stvari koje žele – poklone, maženje i bebe. Oba su posve pogrešna, međutim ostaju suludo prevalentnima.“

Naravno opet postoji druga strana priče. Kako smo danas pri problematiziranju različitih fenomena politički korektno usmjereni na raznovrsnost identiteta i životnih praksi, valja napomenuti da nije uvijek riječ o takvim slučajevima. Postoje naravno ljudi kojima seks jednostavno nije toliko bitan. I to je u redu. Dokle god takav stav uistinu proizlazi iz njihovih stvarnih preferencija i rezultat su nečeg drugog a ne osjećaja primjerenosti određene prakse.

Brandon Ferdig će njemu odvratiti (KliK!-na-članak: Sve su žene napaljene na svoj način) da ne smijemo zapasti u zamku toga da u težnji za rodnom ravnopravnošću na koncu poistovjećujemo muški i ženski libido, posebice s obzirom na generalizaciju ženskog libida koja kao postupak leži u osnovi takvog zaključka (jednako kao i generalizacija muškog libida, napominjem, ali je taj autor to ipak izostavio.).

Ukoliko pak pripadate skupini intenzivno seksualnih žena, autorica s Ultra-hedonista vam preporučuje da posvetite 15 minuta ovom istraživanju kako se tijekom tih 15 minuta možda ne biste osjećale poput frikova: KliK-na-PDF

Posted on March 5, 2012

Leave a comment

*

Spam protection by WP Captcha-Free

Buffer

Switch to our desktop site