autor:

Vaša priča: cijena veze na daljinu

Veze na daljinu nisu nimalo neuobičajene među LGBT zajednicom. Je li to zbog toga što nam je teško pronaći partnera/partnericu s kojom se vidimo u dugoročnom emotivnom odnosu pa se češće rade kompromisi i za osobe van mjesta stanovanja ili samo igra slučaja pojedinačnih situacija, vjerojatno varira od parova koji su se u vezama na daljinu našli. Ovog četvrtka su svoju priču o vezama na daljinu s Queer.hr-om podijelile Zagrepčanke Silvija i Renata.

Renata je posljednje dvije veze održavala na daljinu, a u šali spominje kako inače pada na cure iz južnijih dijelova Hrvatske. Zahvaljujući poznanstvu sa svojom prvom djevojkom iz Dalmacije upoznala je i onu posljednju u koju se zaljubila te se ponovno odlučila na takav odnos. „U početku smo si bile samo rame za plakanje i nisam je gledala kao svoju potencijalnu djevojku do jednog trenutka kada ni udaljenost od 400 kilometara više nije bila toliko strašna, bar dok nije došla zima kada mi se činilo da smo na drugim krajevima svijeta“, kaže Renata.

Kao najveću prednost veze na daljinu ističe iščekivanje: „Znaš onaj trenutak kad stojiš na nekom kolodvoru i čekaš da ugledaš svoju ljubav. Taj osjećaj sreće kad se konačno vidite, kad se konačno zagrlite“ dodajući kako je samo neprisustvo voljene osobe najgore kada se tek krene u vezu na daljinu. „Osjetna mana bili su mi i telefonski računi koja su u ta četiri mjeseca bili ogromni, a ni putovanja nisu jeftina“, kaže Renata koja smatra kako se iznimno loše nosila s tom fizičkom odvojenošću..

Ipak, o vezama na daljinu nema neko posebno negativno mišljenje premda bi se teško opet sama odlučila za nju. „Ako bi mi se ponovno pružila biti prilika biti s posljednjom djevojkom, isključivo s njom, probala bih opet. Sumnjam da bi netko toliko vremena kao ona davao u putovanja jedne k drugoj. Na kraju je naš odnos postao ne veza na daljinu nego veza u kojoj se ne vidite pet dana pa ste dva tjedna zajedno u jednom od gradova“, kaže.

Za one koje se žele okušati u vezi na daljinu Renata smatra da je bolje ne pokušavati ukoliko postoji i tračak sumnje u partnera ili partnericu. Povjerenje je u njoj najbitnije, zaključila je, a veza neće funkcionirati ukoliko parovi nisu spremni na odricanja i česta putovanja.

Još je jedna Zagrepčanka, Silvija, s nama podijelila svoje iskustvo veze na daljinu.

„Svoju sam djevojku poznala preko chata na CroL portalu gdje smo razmijenile brojeve telefona i danima pričale. Kako je ona studirala u Zadru a ja živim u Zagrebu sam zaključila da je umjesto višesatnih razgovora telefonom dobro probati i pričom uživo“, priča svoje iskustvo kada se odlučila sjesti na autobus te u Zadru ostala tjedan dana. Taj je odnos prerastao u vezu koja je trajala godinu i dva mjeseca.

„Dosta smo vremena zapravo provodile zajedno, no ne bih rekla da veze na daljinu imaju nekih prednosti, osim kada se zasitiš pa imaš izgovor da ti je daleko putovati. Bilo je naravno situacija kada sam priželjkivala da je tu, a ona nije mogla zbog udaljenosti biti“, iskrena je Silvija kojoj je bilo teško putovati s obzirom na posao. Tu se slaže s Renatom kako primarna averzija mnogih parova proizlazi iz straha od odvojenosti ali i cijeni održavanja veze na daljinu.

Silvija kaže kako su veze na daljinu osuđene na propast ukoliko se ne planira zajednička budućnost, njihova je veza propala kada joj se djevojka doselila u Zagreb a ona zaljubila u drugu što je, prema njoj, još jedna mana – „veća je mogućnost da se padneš na nekog drugog za vrijeme izbivanja partnera“, kaže. Ipak, treba dati svakom odnosu šansu da se ne bi kasnije pitalo što bi bilo – kad bi bilo.