autor:

Svako ljeto ponavlja se isti scenarij: turisti se razmile po Jadranu kao da se nešto dijeli. I baš i samo tada, konobari su najtraženija roba na tržištu. I to bi bilo u redu, čak i poželjno, kad se ne bi svaka šuša prodavala pod konobara. Gazde se dijele u tri kategorije: dobre, loše i ‘baš me briga’. Dobar i loš gazda su problem zaposlenika, ali ovi ‘baš me briga’ gazde, oni su problem gostiju. Konobara ima tri vrste: dobri, loši i ‘napuniti ću džepove koliko mogu da ne moram raditi do sljedećeg ljeta’. I najčešće se ovi zadnji mogu naći u kombinaciji s ‘baš me briga’ gazdama. A onda jao i naopako tvojem novčaniku.

Muljati se goste može na hrpu načina, i svatko tko je makar jedan dan konobario to zna. Recimo kava. Znaš ono kad dobiješ kavu, srkneš i kažeš ‘ovo je kao voda’. To nije problem u aparatu, problem je u konobaru/ima. Svaki aparat je kalibriran da stavi točno određenu količinu kave u jednu mjericu. I ako kafić ima dobar promet kavopija, nije teško sa svake kave, kada izađe iz mlinca, malo skinuti u neku posudicu sa strane. Jedna po jedna, i na cca desetak kava, može se složiti još jedna ekstra, koja neće proći kroz kasu. U kafićima na moru, naročito onima gdje je puno domaćih gostiju, to je svako jutro stotinjak kuna više ‘bakše’ i stotinjak loših kava . Još je jedan način muljanja s kavom an moru ‘nema produžene, samo dupla’.

Duga kava i ostale grupne radosti

Zapošljavanje svega i svakoga rezultira time, i to se meni osobno dogodilo, da dvije duge kave s mlijekom, ness i ledeni čaj iznose 72 kune. Naravno da dotični ‘konobar’ nije pri uzimanju narudžbe, na poprilično praznjikavoj terasi (sunčani dan, skoro svi gosti na kupanju), nije ništa rekao na narudžbu od dvije duge kave, nego je mrtav-hladan naplatio dvije duple. A zašto? Jer na cjeniku nema duge kave. I ne samo da biseru nismo mogli objasniti da je duga kava isto što i obična, samo se pusti malo više vode, nego se još i počeo otresati na nas da ga muljamo. Iako smo imali najbolju volju poslati mu inspekciju, ostavili smo mu 50 kuna i otišli na brod. Mladić je bio konobar kao što sam ja Inuit.

Drugi način muljanja su kolektivne cuge ili večere. Ono kad se skupi prekonekoliko ljudi za istim stolom pa krene terevenka. Pa daj pivu-dvije meni, pa ona naruči crno vino, pa tamo neko žesticu, pa ajmo nešto i pregristi, i tako sat-dva do tri. I tu konobari klase ‘napunit ću džepove’ krenu. I to nije rezervirano samo za more, ima toga i po Zagrebu. Samo što se u Zagrebu ponekad novi konobari zeznu pa pokušaju smuljati stalne goste. Na odmoru je teško naći stalne goste u tolikoj količini, pa se ležerno igra na kartu ‘dovoljno su popili, neće primijetiti’. No, u svakom društvu se nađe netko tko pije sokove ili mineralnu, koji primijeti da za stolom nije bilo 8 nego 6 piva, da su rakije bile samo 4, da je plata bila mala, ne velika…itd. A onda krene ispričavanje konobara, a u nekim slučajevima, kada se radi o posebno bahatima, i svađanje. A to je sve moguće jer gazdu baš briga dok god mu se puni kasa. A nije ga briga jer će, s obzirom na količinu ljudi u gradu, uvijek imati pune stolove, bez obzira na ponašanje konobara.

Kokteli

Najbezobrazniji način čupanja novaca od turista su definitivno kokteli. Za 50 kn po komadu, očekuješ da ćeš i dobiti ono što piše na cjeniku. A ne obojenu vodicu koja je dobar alkohol vidjela samo na slici. Recimo, u neki koktel bi trebao ići Baileys, a oni stave jeftinu kopiju iz Lidla. To je kao da umjesto kave dobijete Divku. Ne bu išlo. Ista stvar je i s ostalim plagiranim sastojcima, koji se naplaćuju kao da su originalni. A tu je i žestica. Vodka se prodaje po 20-25 kuna. Za te novce ne očekuješ baš Akvintu, ali bar Absolute možeš dobiti. Ne moraš imati izvježbano nepce da bi na prvi liz shvatio da je u čašici Vigor ili nešto još gore. Oni koji kažu ‘pijmo (kupujmo) Hrvatsko’ ili nikada nisu probali Vigor, ili imaju jetru viška. Muljaju konobari i na pivi. Naručiš točenu, i skoro uvijek je ‘boca pri kraju’, pa dobiješ pola krigle pjene. Ili ti kažu da imaju samo jednu vrstu piva u velikoj boci, a zaborave spomenuti da je bezalkoholna. Žeđ ne bira, ma koliko nešto bilo bljutavo.

Naravno da većina konobara dobro radi svoj posao i ne pokušavaju zakinuti ili prevariti goste. Ali svakoljetna pomama za kojekakvim ugostiteljskim i neugostiteljskim osobljem, pa još u kombinaciji s gazdom koji želi što manje platiti osoblje da mu što više ostane u džepu, opako izvlače novce iz novčanika gostiju.